Samopoštovanje

by 19.02.2021

Zdravo vrednovanje sebe omogućuje nam da se osjećamo doraslima za suočavanje s osnovnim životnim izazovima kako bi osvijestili da zaslužujemo ljubav i sreću. Mislim da nema veće zapreke ostvarivanju sreće od straha da ne zaslužujemo ljubav. 

Kad vjerujemo u sebe, odašiljemo signale i ponašanja koja mogu povećavati vjerojatnost da će ljudi oko nas reagirati primjereno. Nama će zauzvrat stizati vibracije zbog kojih ćemo se osjećati ugodno, a to iskustvo jačati će naše samopouzdanje. S druge pak strane, kada mi u skladu s našim vrednovanjem sebe na nekoj nesvjesnoj razini odašiljemo poruke u okruženje da nismo dovoljno dobri, okruženje nam vrača lošu vibraciju. Poruka koju primamo iz okruženja je odraz vlastite nevjere u sebe, zbog čega još više rušimo svoje samopouzdanje nanoseći si štetu i bol. Vrijednost samopoštovanja nije samo u tome da se osjećamo bolje, nego nam omogućuje da primjerenije reagiramo na životne izazove i da spoznamo i neke druge mogućnosti kako bi živjeli bolje. Razina samopoštovanja uvelike utječe na sve aspekte našeg života od ponašanja u obitelji i na ranom mjestu, našeg odnosa s ljudima iz okruženja, našeg uspjeha i ostvarenja, naših ljubavi, odnosa s djecom i prijateljima, ustvari određuje koju ćemo razinu osobne sreće dosegnuti.

 Kada znamo da zaslužujemo ljubav razvijamo zdravije samopoštovanje, povezaniji smo i racionalniji, imamo razvijeniju intuitivnost, kreativniji, fleksibilniji i samostalniji smo. Sposobniji smo nositi se s promjenama, sigurnije odlučujemo, spremniji smo priznati greške, pozitivnije i lakše komuniciramo. A kada je zbog nekih događaja u našu podsvijest upisano da nismo dovoljno dobri nemamo zdravo samopouzdanje. Naša ponašanja su često iracionalna, nismo se spremni suočiti sa stvarnošću, kruti smo i imamo strah od novog i nepoznatog, skloni smo kontroli i manipuliranju. Često si dozvoljavamo neprimjereni konfromizam i gramzljivost ili neprimjerenu buntovnost, drskost i naglašeni obrambeni stav. Zbog manjka samopoštovanja možemo izražavati neprijateljstvo prema drugima ali i pretjeranu popustljivost prema vlastitom neprimjerenom ponašanju. Ili pak lako prihvaćamo neuljudnost, vrijeđanje ili iskorištavanje kao nešto prirodno. Zbog unutarnje nesigurnosti takve osobe vape za materijalnom sigurnošću i »dokazivanjem« ili žive mehanički i nesvjesno. 

Zdravo samopoštovanje velika je potpora za opstanak i razvoj svih odnosa pa i partnerskih. Jer, ako sebi nismo iskreni i mislimo da nismo dobri, možemo zaključiti da nismo osobe vrijedne ljubavi, a tada nam je teško povjerovati da nas netko može voljeti. Ako ne prihvaćamo sebe, na nesvjesnoj a možda i svjesnoj razini, teško možemo prihvatiti ljubav druge osobe. Koliko god je netko prema takvoj osobi dobar, nju to može zbunjivati, to je protivno njenom vrednovanju sebe jer ona »zna« da nije vrijedna tuđe ljubavi i pažnje. Nesvjesna bol koju si takva osoba nanosi daleko je od ljubavi koju zaslužuje. »Tajna uspjeha je u učenju kako rabiti bol i ugodu umjesto da bol i ugoda rabe vas. Učinite li tako, vi upravljate svojim životom. Ne učinite li tako, život upravlja vama.« / Anthony Robbins/

 Nažalost, osobe lošeg samopoštovanja dozvoljavaju da život upravlja njima. Oni nisu upoznali vlastitu unutarnju snagu i zato samo pokušavaju voljeti. Dozvoljavaju da ih blokiraju vibracije straha od boli na koju su se sami osudili ili lažne ugode koju si usput priušte. Zbog nemoći da odaberu drugačije oni odabiru ponovno i ponovno ista ponašanja koja će ih neizbježno povrijediti ili osobe koje će ih napustiti. Neki odaberu nekoga s kim bi sreća mogla biti moguća, ali oni potkopavaju takav odnos tako da pretjeruju u zahtjevima, u posesivnosti ili bezobraznom manipuliranju, podčinjavaju ili dominiraju tražeći načine kako da odbace partnera. Postoje još veći apsurdi kako neki ljudi s niskom razinom samopoštovanja vode svoje ljubavne živote. Strah je kod takvih osoba toliko velik da se pitaju ako ih neto voli, da li je ta osoba onda dovoljno dobra za njih. Ne mogu si dopustiti isplivati iz pozicije jadne žrtve da si potvrde da zaslužuju ljubav. Životna je tragedija što takve osobe biraju da »imaju pravo«, a odbacuju biti sretni.

 Kada sebe smatramo nedovoljno dobrima onda nemamo što pružiti, možemo samo potraživati kako bi zadovoljili svoje neispunjene potreba. Zbog vlastitog emocionalnog manjka na druge ljude gledamo kao prijetnju koja će nas odbaciti ili neće odobravati naše postupke. Nažalost, nesigurnost koju takve osobe posjeduju ne otvara im mogućnost da vide druge onakvima kakvi oni jesu, već vide samo što ti drugi mogu ili ne mogu učiniti za njih. Boje se ljudi od kojih bi mogli učiti i kojima bi se mogli diviti, ljudi s kojima bi mogli podijeliti svakodnevna uzbuđenja i životne pustolovine. Zbog vlastite neravnoteže nesvjesno su stalno u potrazi za ljudima koji ih neće osuđivati, ali će ih sažaljevati, zbog čega će se samo osjećati još jadnije. U stalnoj su potrebi da se predstave u što boljem svjetlu, zbog toga traže ljude koje će možda dojmiti njihova priča i lice koje su namjestili za pokazivanje svijetu. Doista je tužno kako je teško prihvatiti ono što jesmo, bez maski i laži. «Strah i bol nisu signali da oči treba zatvoriti nego da ih treba otvoriti još šire.« /Nathaniel Branden/; Da, oni koji su ustrajali i pobijedili takve zapreke oni su naučili živjeti svjesnije i njima takva učenja postaju sve veći izvor zadovoljstva i ugode.

 Zdravo samopoštovanje traga za izazovima i poticajima koje je moguće ostvariti vrijednim i zahtjevnim ciljevima. Takve osobe zainteresirane su da upoznaju ne samo izvanjsku stvarnost nego i unutarnju stvarnost, stvarnost svojih potreba, osjećaja, težnji i motiva, kako ne bi sami sebi bili strani i zagonetka. Stoga, osobe koje prihvaćaju sebe onakvima kakve jesu spremnije su se mijenjati, ambicioznije su na emocionalnom, intelektualnom, kreativnom i duhovnom području. Vlastito napredovanje omogućuje im više samopouzdanja pa komuniciraju iskrenije. Sve ih to snaži i otvara im mogućnost za razvoj poticajnih i zdravih odnosa koji vode zajedništvu, ljubavi i sreći.

 Dakle, uvijek je u našoj moći iz svake situacije u kojoj se nađemo izvući nešto dobro kako bi vibrirali u skladu sa svojim idealnim »ja« i lakše uviđali nove mogućnosti. Zato je nesputano samopoštovanje pokretač radosti, govorim o ugodi i sreći koju želimo iskusiti kako bi s ljubavlju prema sebi strastveno upravljali svojim životom. Zaključujem da je samopoštovanje ključno za psihičko zdravlje, uspjeh, osobnu sreću i pozitivne međuljudske odnose. Ono svakako nije zamjena za krov nad glavom ili hranu na stolu, no povećava vjerojatnost da će osoba zdrava samopouzdanja pronaći način kako zadovoljiti i te potrebe. Zdravo vrednovanje sebe omogućuje nam da se osjećamo doraslima za suočavanje s osnovnim životnim izazovima i naravno da zaslužujemo ljubav i sreću.

 »Ono što se od mnogih od nas zahtjeva, koliko god to paradoksalno možda zvučalo, jest pronaći smjelost da toleriramo sreću bez samosabotaže do trenutka u kojem ćemo se osloboditi straha i shvatiti da nas ona neće uništiti.« /Nathaniel Branden/