Samoispitivanje

by 14.04.2021

Samoispitivanje je propitivanje vlastitih misli i postupaka, to je osluškivanje sadašnjih emocionalnih stanja kao i analiziranje kvalitete spontanih reagiranja. Mentalna je to priprema koja nas vodi prema otkrivanju vlastitih vjerovanja kako bismo preuzeli odgovornost za situaciju u kojoj se nalazimo.

 

U našim životima tako smo često zavedeni krivim vjerovanjima i ne priznajmo si da neki događaji iz prošlosti još uvijek upravljaju našim ponašanjima sada. A moguće je da još uvijek odgovornost za ono što nam se događa sada, prebacujemo na našu okolinu (roditelje, školu i dr.). Želimo misliti da su nas oni oblikovali takve kakvi jesmo i da su »drugi« stvorili to što mi jesmo danas. Znamo da to u potpunosti nije istina, iako je znanstveno dokazano da okolina ima utjecaj. Ipak, ono što danas jesmo i ono što ćemo sutra postati oblikuju naša značenja koja pridajemo događajima iz naše prošlosti. Naša značenja su uvjerenja na koja tumačimo »te« situacije koje smo proživjeli ili ih još uvijek živimo. Čini mi se da je njihovu važnost najbolje opisao Antonio Machado: »Ispod svega što mislimo, kao posljednji veo naših duhova, živi sve što vjerujemo.«

 

Što su naša uvjerenja?

 

Uvjerenja čine razliku između uživanja u svakom izazovu ili pak života u okrivljavanju drugih. Uvjerenja su one unutarnje energije zbog kojih neki ljudi postaju junaci, a drugi žive živote ovisnika i očajnika. Ona su sile vodilje koje nam govore što će dovesti do boli, a što do ugode. Kada god se nešto dogodi u vašem životu, vaš mozak preispituje hoće li to dovesti do boli ili do ugode, a potom što morate učiniti da bi izbjegli bol i postigli ugodu. Preispitivanje svakog našeg događaja i povezivanje s našim uvjerenjima može nas usmjeriti kako bismo jasnije razumjeli zašto nam se događa to što nam se događa. Dobro je znati da nas baš naša nesvjesna uvjerenja guraju prema zaključku da ono što smo već iskusili je »normalno«, opće stanje ponašanja. Uopćavanja su nesvjesne mentalne akcije istih ili sličnih obrazaca ponašanja, ona mogu prilično pojednostaviti naše živote i omogućiti nam jednostavnije funkcioniranje. O njima u velikoj mjeri ovisi kvaliteta ali i usmjeravanje našeg života.

 

O čemu se ustvari radi?

 

Praktično rečeno kada želimo otvoriti vrata, prvo kada pogledamo u kvaku, općenito možemo biti sigurni da ako pritisnemo kvaku prema dolje vrata će se otvoriti. Zbog čega vjerujemo u to? Jednostavno, naše iskustvo s otvaranjem vrata naučilo nas je da je to normalan osjećaj izvjesnog vjerovanja koji nam omogućuje otvoriti vrata. Bez tog usvojenog osjećaja (»normalnog ponašanja«) ne bismo bili sposobni otvoriti vrata, voziti automobil, telefonirati ili bilo što drugo što svaki dan iz navike radimo.

 

U složenijim područjima našeg života uopćavanja mogu dovesti do pretjeranog pojednostavljenja i ponekad stvoriti ograničavajuća uvjerenja. Recimo ako smo nekoliko puta pokušali prestati pušiti i nismo uspjeli, na temelju tog neuspjeha možemo razviti uvjerenje da to nismo sposobni učiniti. I zašto bismo više uopće pokušavali kada znamo da nećemo uspjeti. Ili, možda su nam u djetinjstvu govorili da nismo sposobni ili dovoljno dobri, pa je to postalo naše uvjerenje. Ako u to vjerujemo najvjerojatnije nam se to i ostvaruje. Negativna uvjerenja tako postaju ograničavajuća za naše buduće odluke, a nastala su najčešće na osnovu uopćavanja koja su vezana na naša iskustva u prošlosti. Nažalost, većina nas ne propituje se u što vjerujemo, a još pogubnije je da usvojena uvjerenja počinjemo doživljavati kao stvarnost koja za nas postaje neupitna (»normalna«) istina.

 

Samoispitivnje ograničavajućih obrazaca

 

Toliko je očito da ljudi često razvijaju ograničavajuća uvjerenja o onome tko su i za što su sposobni. Neuspjesi iz prošlosti ne dozvoljavaju im da povjeruju da u budućnosti mogu učiniti drugačije i uspjeti, što god uspjeh za njih u ovom trenutku značio. Strah od boli (zbog neuspješnog prekidanja usvojenih navika) dovodi ih do toga da ne daju sve od sebe kako bi učinili drugačije pa radije ostaju u poziciji žrtve i jadnika. Jedan od najvećih izazova u našim  životima morao bi biti, dobro protumačiti neuspjehe bez obzira bili oni mali ili veliki. Jer: »Um je taj koji čini dobro od zla, koji čini očajnim ili sretnim, bogatim ili siromašnim.« /Edmund Spenser/;

Zato je dobro znati da sredstva koja su vam potrebna da promijenite bilo što u svojem životu već se nalaze u vama. Ono što morate učiniti je da preuredite svoje usvojene navike (živčane staze) kako bi vas dosljedno vodile u smjeru vaših željenih ostvarenja umjesto u smjeru straha i ogorčenja. Slijedite li iste stare obrasce ponašanja, ostvarivati ćete iste stare rezultate. 

 

Odlučimo li mijenjati svoje ponašanje prvo što maramo mijenjati su uvjerenja koja nas u tome sprečavaju. Svatko od nas može uzeti bilo koje iskustvo iz svojeg života i tom iskustvu dati značenje koje oduzima moć ili mu pak možemo dati pozitivno značenje kako bi ojačali svoju moć. Mi imamo sposobnost odlučiti da se bez obzira na okolnosti možemo mijenjati. Dobro je znati da: »Sve velike stvari postigli su oni ljudi koji su se usudili vjerovati da nešto u njima može nadmašiti okolnosti.« /Bruce Barton/; Utjecaj uvjerenja nije ograničen samo na naše postupke, ona utječu i na naše emocije. Uvjerenja mogu doslovce u nekom trenutku promijeniti i naše tijelo. Dijagnostika je danas izvanredna i na osnovu brojnih studija svjedočimo o čudesnim događajima. Nevjerojatno je kakva je moć uvjerenja nekih ljude koji mogu zapovijedati svom živčanom sustavu da izvede mjerljive promjene u njihovoj biokemiji  kako bi se pred očima znanstvenika njihova tijela doslovce preobrazila i u trenutku počela odražavati novu osobnost. /Dr. Bernie Sigel, profesor na Yaleu/  

 

Pozitivna uvjerenja mogu nadjačati i utjecaj lijekova na tijelo. Studije novije znanosti psihoneuroimunologije, jako glasno iznose na vidjelo ono što je ljudima već stoljećima bilo očito. A to je da naša uvjerenja o bolesti i njezinu liječenju imaju važniju ulogu od samog liječenja. Dokazano je da uvjerenja utječu na naš obrambeni sustav. Ona nam mogu ojačati odlučnost za djelovanje, ali i jako oslabiti naš poriv. Dobro je znati da spoznaja nekog ograničavajućeg uvjerenja kojeg se sada držimo može u trenutku promijeniti doslovce svako područje našega života. »Upamtite: jednom prihvaćena, naša uvjerenja postaju neosporne zapovijedi našem živčanom sustavu i imaju moć proširiti ili uništiti naše mogućnosti u sadašnjosti ili budućnosti.«  /Antony Robbins/

 

Uvjerenja su osjećaji izvjesnosti o nečemu (uvjereni smo da je to, to). A baš ti osjećaji vjere crpe snagu iz izvora unutar nas i baš oni omogućuju nam postizanje rezultata u koje vjerujemo. Nedostatak vjere ili sigurnosti (izvjesnosti) kao i kriva uvjerenja ne dovode do mogućnosti korištenja vlastitih sposobnosti. Svako ostvarenje temelji se na uvjerenju koje pokreče zamisao ili ideja. Drugim riječima; misli su pokretači ostvaraja i na njihovim se temeljima razvija određena vjera u nešto i oblikuju se uvjerenja. Trebamo se preispitivati da li nas taj skup misli, taj osjećaj izvjesnosti odnosno to uvjerenje jača ili nas oslabljuje. Puno je vanjskih i unutarnjih »sabotera« koji mogu onesposobiti taj naš osjetljivi sustav samoispitivanja. Najčešći je problem da bez obzira odakle dolaze signali, mi ih kroz vrijeme možemo početi smatrati stvarnima i prestajemo ih propitivati. To za nas može imati snažne posljedice, ovisno o uvjerenjima koja smo prihvatili, ona koja nam uništavaju snove ili ona koja ih hrane. Stoga, »Uvjerenje koje za mene postaje istinito .. jest ono koje mi omogućuje najbolje korištenje moje snage, najbolji način da uposlim svoje vrline.« /Andre Gide/

 

Promjena uvjerenja

 

Zato je najučinkovitiji način da krenemo u osobnu promjenu vlastitih uvjerenja natjerati mozak da neuspjehe poveže sa snažnom boli. Što ustvari i jeste stvarna istina, ali potrebno je da tu istinu naš mozak prihvati kako bi mogao odbaciti lažno uvjerenje koje nas je dovelo do spajanja neuspjeha s ugodom. Razlog zbog čega stvaramo negativno uvjerenje o nečemu jest činjenica da smo povezali veliku boli s nevjerovanjem u sebe ili smo pak povezali veliko zadovoljstvo s održavanjem tog (nekorisnog) uvjerenja, odnosno tog stanja »loše« ugode (što god ugoda bila, pušenje, ili dr.). Uvjerenja posjeduju različite razine emocionalnih stanja i intenziteta. Svima nam je jasna razlika u snazi vjere kada o nečemu samo mislimo, kada vjerujemo ili pak kada smo istinski uvjereni u nešto. Kada smo u nešto potpuno uvjereni to više ni na koji način ne propitujemo.

 

Zato je dobro ponovno pogledati već viđeni film, ponovno uzeti u ruke već pročitanu knjigu ili pak meditativno oslušnuti našu omiljenu glazbu. Možda primijetimo drugo nego prije, probudimo drugačije emocije pa ćemo možda uzdrmati i neka ukorjenjena uvjerenja koja su nas vodila prema lošim odlukama, energetskom manjku, boli i neuspjehu. Moguće je da smo u prošlosti vjerovali u nešto što smo mislili da je istina, a sada smo posumnjali i spremni smo to ponovno preispitati kako bi se izložili novim iskustvima. Problem je u tome što većina ljudi želi novi rezultat, ali se nastavlja ponašati na isti stari način. 

 

Stalno samoispitivanje vlastitih uvjerenja

 

Onoga trenutka kada iskreno započnemo kontinuirano propitivati vlastita uvjerenja oslabljujemo naš osjećaj spontane (slučajne) izvjesnosti. Činimo li to redovito moguće je da ćemo posumnjati u uvjerenja koja nam ne čine dobro. Emocije kroz koje prolazimo propitujući neko iskustveno uvjerenje dobar su pokazatelj trebamo li ubrzati promjenu stanja u kojem se nalazimo. Osjećaji su u takvim trenucima bitniji od znanja. Iako osjećaji danas nisu na cijeni što zaključuje i Bertrand Russel koji kaže slijedeće: »Mi previše znamo i premalo osjećamo. Barem premalo onih kreativnih emocija iz kojih se rađa dobar život.« 

 

Zato je dobro ponoviti da je samoispitivanje analiziranje sadašnjih emocionalnih stanja kao i kvalitete spontanih reagiranja koja su potaknuta vašim mislima. Spoznaja da ste onakvi kako u sebi mislite može biti poticajna i može vas gurnuti da započnite s razvijanjem navike usredotočenja na posljedice svih vaših misli, uvjerenja i postupaka. Možda ćete u budućnosti razviti nova i plodnija uvjerenja, a možda potpuno odlučite napustiti ona koja ste nekada smatrali ispravnim.

 

Samoispitivanje je mentalna priprema koja vas vodi prema potpunom preuzimanju odgovornosti kako biste u sebi probuditi potporu i moć za koju do sada niste mislili da posjedujete. Takvim odgovornijim odnosom prema sebi bitno možete poboljšati samodisciplinu, ispravnije vrednovati sebe, a samim time postajete samopouzdanija osoba koja može učiniti i ono što je teško. Ključ uspjeha je razvijanje osjećaja izvjesnosti, one vrste vjerovanja s kojima možete rasti kao osoba koja poduzima sve korake da svoj život, a onda i živote ljudi oko sebe učiniti još boljima.

 

»Nema toga što vježbom ne možete ostvariti. Ništa nije izvan domašaja. Vježba može lošu vjeru pretvoriti u dobru; ona može poništiti loša načela i stvoriti dobra; ona može čovjeka uzdići do anđela.« /Mark Twain