Putovi energije i važnost emocija

pro 13, 20190 comments

Sve više ljudi s kojima radim najčešće se nesvjesno štiti od raznih sjećanja i osjećaja koje ne žele prihvatiti ili ih čak ne mogu podnijeti. Na taj način stvaraju konstantnu napetost u tijelu, a učestale ili trajne napetosti svakim danom stvaraju sve veću tjelesnu neravnotežu ukopavajući stres, strah ili traumu dublje u pozadinu nesvjesnog uma.

Već u ranom djetinjstvu naučili smo koristiti tijelo kako bismo zadovoljili vlastite potrebe, oslobodili se nelagoda ili kako bismo suzbili napetost koju osjećamo. Kada se ne izborimo za svoje dobro, stresnu situaciju ili napetost pohranjujemo u tijelo. Pohranjena napetost neprimjetno stvara svoje „zaštitničke“ životne obrasce. Tada se često cijeli život, ne znajući za pohranjene emocije, krećemo „napetom“ životnom stazom s malom mogućnošću da to prepoznamo. Najčešće nismo svjesni ni pohranjenih trauma ni posljedica koje one izazivaju. Ponekad je potrebno više rada da emotivna trauma postane vidljiva. Kada kod takve osobe potaknem kontrolirano ubrzano disanje, mogu uočiti kako se osoba kroz život nosila s traumom. Primijetila sam da uz takvo disanje energija sama pronalazi slobodni put kroz organizam pokušavajući ga na taj način osloboditi zračne blokade ili tjelesne nadutosti. Kontrolirano ubrzano disanje osim što dovodi više kisika u organizam, pojačava energetski protok i potiče tijelo na neuobičajeno fizičko podrhtavanje i nekontrolirane pokrete. Prirodno stanje organizama jest da želi biti zdrav, vitalan i slobodan. Kada pripomognemo tijelu da se oslobodi fizičkih blokada, moguće je da će se osloboditi emotivnih i mentalnih „gluposti“ koje si sami u nekim životnim situacijama nesvjesno postavljamo kao prepreke.

Velika je prepreka na ovom putu svjesni um koji misli da najbolje zna što je za naše dobro. Naravno, to nije točno, jer sve traume koje nastavljamo sakrivati „pod tepih“ samo čvršće utabavaju put već uhodanih postojećih obrazaca ponašanja. Skrivamo ih kako se za njih ne bi saznalo kao da ikoga briga za naše boli. Jedina osoba kojoj treba biti bitno smo mi, a tek tada možemo uzeti svoje izazove u svoje ruke.