Ponovno pokretanje prirodnog procesa iscjeljivanja

ožu 21, 20200 comments

Po mnogima, vrijeme u kojem živimo daje nam znak da se promjene načina života moraju dogoditi bez odgađanja. Ovo vrijeme potiče nas na iscjeljenje i pronalaženje empatije na nivou vlastitog bića, porodice, sustanara ali i društva u cjelini.

Pitam se, zašto postoji toliki otpor prema naporu koji iziskuje promjena ponašanja da stalno tražimo lakši put. Ipak, vesele me ljudi koji su spremni učiti iz iskustva onih koji su prošli određene dionice puta. Slušanje mentora, liječnika, terapeuta ili običnih ljudi koji imaju znanja ili koji su dragocjena iskustva stjecali na vlastitoj koži moglo bi biti od velike pomoći. Prije svega potrebno je odustati od kontrole koja nas često vodi do lažnih strahovanja. »Naša najvažnija odluka jest vjerujemo li da živimo u prijateljskom ili neprijateljskom univerzumu.« /Albert Einstein/ Potrebno je povjerovati na živimo u svrhovitom i miroljubivom univerzumu kako bi lažni strahovi gubili svoju moć. Tada je moguće da vjera i optimizam nadjačaju zabrinutost bilo kakva ona bila. Svakako treba poduzeti sve što treba da si osiguramo financijsku sigurnost, održimo dobre odnose, čuvamo od nenormalnog rizika i što je najbitnije u ovim uvjetima da se skrbimo za vlastito zdravlje. Strahovi izazivaju konflikte i skrivaju se iza maske hrabrosti ali ne vode osobnom razvoju kao ni stabilnosti. Nažalost, iskazivanje pojačanog opreza i reda smatra se slabošću, a to je itekako velika hrabrost koju mogu prepoznati samo oni koji su ojačali u stanjima velikih iskušenja. Prema Jungovim riječima: »konflikti koje imamo s vanjskim svijetom odraz su naših unutarnjih konflikata.« Naši unutarnji konflikti su različita uvjerenja i očekivanja u koja smo se nesvjesno zamotali. Malo tko je spreman prihvatiti da smo sami odgovorni za ovo što se događa u vanjskom svijetu. Po Jungu, svatko bi morao uzeti svoju sudbinu u svoje ruke, suočiti se sa sobom i svojim unutarnjim konfliktima. Pravo je vrijeme da preobražavanjem sebe sudjelujemo u preobražavanju svijeta. Po mnogima ovo je znak da se promjene načina života moraju dogoditi bez odgađanja. Isto tako, ovo vrijeme potiče nas na iscjeljenje i pronalaženje empatije na nivou vlastitoga bića, porodice, sustanara ali i društva u cjelini.

Ustvari, stavljeni smo pred zid, nema mogućnosti ne prihvaćanja ovog izazovnog putovanja. Izazov je u svakom slučaju alternativa sivom raspoloženju suvremenog svijeta koji je očito nesiguran i ranjiv. Ali još uvijek ima »ozbiljnih« ljudi u tamnim, po mjeri krojenim odijelima koji stoje tu u crno-bijeloj stvarnosti u nadi zadržavanja materijalističkih izbora i ograničavajućih mogućnosti. Prepoznajemo li da je vrijeme pohlepe i nasilja koje je do jučer dominiralo našim vijestima, sijalo sjeme straha i ispraznosti koja danas muči našu mladost. Spoznajemo li do kuda je doveo bezumni materijalizam konzumirajući svjetske resurse.

Zbog svega toga, nalazimo li razloge za ne prepoznavanje bitnosti povezivanja, zajedništva i kruga u kojem je moguće iscjeljivanje stanja u kojem se nalazimo. Mi rastemo iznutra prema van, a ne obrnuto, sve izvana samo je pomagač u našem osobnom rastu. Kolika je radost i sloboda kada pronađemo svoje unutarnje biće, a velika mudrost spoznati da prihvaćanje tog unutarnjeg bogatstva mijenja kvalitetu i smisao naših života kao i života ljudi oko nas. Samo o osobnom iscjeljivanju svakog od nas ovisi iscjeljenje svijeta, usvajanje raznovrsnosti ljudskog iskustva i težnja prema cjelovitosti kao i obnavljanje kolektivnog duha.

»Priroda je čovječanstvo suočila sa silnim iskustvom osvješćivanja koje najrazličitije kulture sjedinjuje u zajedničkom zadatku.«/C.G.Jung/