Pokretanje energije disanjem

stu 20, 2020

Odlučimo li se pomaknuti iz stresa ili neke druge životne situacije, možemo ovoga trena započeti svjesno disati kako bismo pokrenuli vlastitu energiju. Živci u nosnim hodnicima direktno su spojeni na hipotalamus i u istom tom trenutku primaju sve moguće informacije o udahu i na temelju njih upravljaju vašim tjelesnim funkcijama. 

Dah i disanje glavni su pokretači života općenito, pa tako i zdravlja. Udisanjem unosimo svježi kisik (O2) i istovremeno izbacujemo ugljikov dioksid (CO2), a dušikov oksid (NO) sterilizira zrak koji ulazi u pluća. On otvara dišne putove i regulira količinu kisika koji ulazi u krv. Kada izdišemo ne rješavamo se samo ugljikovog dioksida, već sudjelujemo u reguliranju po život opasne kiselo – lužnate ravnoteže u tijelu. Bez odgovarajućeg disanja stanice ne bi opstale i to ne samo zbog nedostatka zdrave količine kisika, nego bi se u njima počeli nakupljati kiseli produkti metabolizma.

Suprotno uvriježenom mišljenju, CO2 nije samo otpadni plin. Neka količina ugljikovog dioksida je neophodno da se zadrži u plućima kako bi nam omogućila održavati ritam i volumen udisaja u normali. Ponekad lagano i osviješteno disanje kroz nos može izazvati nelagodu, a i samo svjesna misao na udisaj kod nekih ljudi može stvoriti prepreku i blokirati slijedeći udah izazivajući strah čime se pojačava stres. No, Marko Aurelije davno je konstatirao: »Prepreka djelovanju pospješuje djelovanje. Ono što nam stoji na putu pretvori se u put.« Ipak, znamo da je svaki stresni događaj pokretač vrlo složenih procesa u našem tijelu. Naš organizam u takvom stanju izlučuje određene neurokemijske spojeve i hormone koji pak sve dijelove tijela dovode u stanje pobuđenosti, a prvo što će nastupiti je promjena u ritmu i dubini disanja. Tako, ako prihvatimo slijedeći udah mi pokrećemo energiju, a time si omogućujemo da putujući istražujemo svoj život dalje.

Jasno je da brzina disanja ovisi o trenutnoj aktivnosti i potrebama tijela. Naša »tvornica« stalno prati kretanje razine kisika i ugljikovog dioksida. Kada smo tjelesno aktivni dišemo brže, a kada mirujemo i smireni smo disanje nam se prirodno uspori. Sa svakim otkucajem srca krv na staničnoj razini izdaje kisik (O2) i uzima ugljikov dioksid (CO2), a za to vrijeme se u plućima odvija obrnuti proces. Kako bi se stanično disanje uspješno odvijalo potrebna je stanična interakcija rada pluća i srca, potrebno je disanje kako bi se normalizirao krvni optok. A, kada je riječ o disanju, manje je sigurno više. Što praktično znači 12 do 14 udisaja u minuti i dobra tolerancija na ugljikov dioksid. Zanimljivo je da vas na udisaj tjera višak plinovitog ugljikovog dioksida (CO2), a ne nedostatak kisika (O2), kako se najčešće misli. Ako su razine ugljikovog dioksida normalne moguće je da tada imate i normalno visoku toleranciju na plin (CO2) što vam omogućuje da možete duže zadržati dah. I kada se u tjelesnim aktivnostima pojačano stvara CO2 od velike nam je pomoći kada na njega imamo visoku tolerancija jer baš tada možemo zadržati nisku frekvenciju disanja. Tijelo se stalno trudi sve fiziološke referentne točke zadržati u ravnoteži, pa tako i omjer kisika (O2) i ugljikovog dioksida (CO2) te kiselo – lužnatu ravnotežu, kao i razine šećera u krvi, razine hormona, krvnog tlaka, temperature itd, a za sve to potrebno je zdravo disanje.

Zato: »Igramo li pošteno, ne možemo druge kriviti za ono što ne valja u nama« /Erich Hoffer/. Stoga, veoma je važno pomoći vlastitoj »tvornici« i naučiti pravilno disati kako bi se ublažio stres, pokrenula energija u cijelom tijelu i poboljšao krvni optok. Većinu vremena dišemo, a da na to ne obraćamo pažnju. Usmjeravanjem pažnje na disanje naše se tijelo opušta, više ga osjećamo u trenutku i postižemo mirniji um. Zato pokušajte sada u sjedećem ili ležećem položaju:

1. Zatvoriti usta i disati na nos. Možete zatvoriti i oči. Stavite jednu ruku na gornji dio prsa, drugu na trbuh i promatrajte kako se trbuh sa svakim udahom pomalo pomiče unutra i van, a prsa su mirna. Samo pratite udah i izdah, bez ikakvog kontroliranja.

 2. Usput, primijetite kako hladni zrak svakim udahom ulazi u nos, a malo kasnije nešto topliji izlazi iz nosa. Također, primijetite opušta li se vaše tijelo i kakav je to osjećaj?

 3. Pokušavajte zatim zapreminu svakog novog udaha polako smanjivati sve do točke u kojoj imate osjećaj da uopće ne dišete.

Možete primijetiti da je takvo disanje vrlo tiho. Ako je tako, možda osjećate laganu »glad« za slijedećim udahom dok se u vašoj krvi nakuplja ugljikov dioksid koji šalje poruku mozgu za potrebu novog udaha. Nakon samo 3 do 4 minute takvog disanja možete osjećati korist od nakupljanja ugljikovog dioksida, a što se manifestira u povećanoj tjelesnoj temperaturi i intenzivnijem lučenju sline. Prvo je pokazatelj poboljšanja krvnog optoka, a drugo je znak aktiviranja parasimpatičkog živčanog sustava, a baš ta dva elementa dovode do pokretanja energije i ublažavanja stresa. Ispravo disanje je znači, blago, tiho i lagano. Ne vidi se i ne čuje se. Takvo disanje da se dlačice u nosu gotovo se miču potiče nas na dublje opuštanje i meditaciju dok se tijelo puni energijom kao da je stiglo na benzinsku stanicu. Ako se osjećate nekako drugačije, prekinite na desetak sekundi i ponovno nastavite disati dalje kako bi se pojačala normalizacija krvnog tlaka.

A kada ne dišemo dovoljno duboko podiže se kiselost krvi koja potom tjera bubrege na izlučivanje viška kiseline. S vremenom se takav poremećaj seli dublje u fiziologiju i stavlja opterećenje na endokrine žlijezde, a zadire čak i u mineralne zalihe u kostima. Tijelo se stalno trudi zadržati u ravnoteži omjer kisika i ugljikovog dioksida kako bi se kiselo – lužnata ravnoteža održala u granicama normale. Ali treba mu naša pomoć, jer mi smo ti koji činimo čuda ili kako je to konstatirao T. Marshall: »Čovjek od sebe može stvoriti što god želi, ako iskreno vjeruje da mora biti pripravan za naporan rad i mnoga usputna razočarenja.«

Disanje sigurno ne zahtjeva naporan rad već svjesnu primjenu, a tada nam brojna iznenađenja neće izostati. Zato, ako biste se za pokretanje energije u svrhu poboljšanja zdravlja i dugovječnosti odlučili za samo jednu vježbu nekoliko minuta dnevno, neka to bude disanje u skladu s Fibonaccijevim nizom i zlatnim rezom. On je jako jednostavan i moćan način optimiziranja unosa i iskorištavanja kisika te izbacivanja ugljikovog dioksida. Takvim ritmom disanja tri sekunde udišete, pet izdišete. Kombinacija 3+5 sekundi šalje snažan signal koji odjekuje tijelom podižući na taj način cjelokupnu fiziologiju na integriraniju, učinkovitiju i skladniju razinu. Kada ćete redovito prakticirati takav način disanja (3+5), povećavati će vam se kapacitet disanja pa možete povećati vitalnost dišući u ritmu većih brojeva Fibonaccijevog niza, napr. 5+8 ili 8+13 pa i 13+21, a možda moguće čak i 21+34 sekunde. Taj neobični način disanja pokreće proces poboljšanja životnih navika, a iznimno je jednostavan i može nam u svim životnim područjima donositi duboke pozitivne promjene.

Kada u svoj život svjesno vratite disanje usklađeno s Fibonaccijevim nizom i zlatnim rezom lakše ćete se odmaknuti od ograničavajućih obrazaca ponašanja i uspostaviti nove zdrave navike. Nema cijene za vrijeme koje ulažete u sebe. Zato preuzmite odgovornost i svjesno dišite kako bi pokrenuli energiju i vratili zdravlje u svoj život, a to stvarno nitko ne može umjesto vas.

»Sada preuzimam stvar u svoje ruke. Voljan sam platiti cijenu koja ide uz moju odluku. Voljan sam prihvatiti posljedice svojih postupaka.« /John M. Templeton/