Otpuštanje suvišnog

by 18.07.2021

Činjenica je da životni padovi ali ponekad i uspjesi mogu izazvati strahove, boli i patnje. Otpuštanje nelagode pokreće protok energije koja vas oslobađa i vodi daljnjem osobnom rastu. Propustite li sve suvišno i vlastitu energiju učinite protočnom nećete se plašiti sebe i tada vam vanjski svijet više nikada neće biti prijetnja. Otpuštanje je zapravo cijena slobode.

 Spoznaja i prihvaćanje straha

Zadržavamo li strah u sebi na umjetan način želimo stvoriti sigurnost kako bi mogli kontrolirati događaje. Najčešće nam je cilj zadovoljavanje vlastite definicije života odnosno kako bi on trebao izgledati da bi se mi osjećali ugodno. Takvo ponašanje može nas neočekivano dovesti do borbe »ja protiv svih«. A sebičnost povređuje ne samo ljude oko nas već i nas same. Sebičnost je ustvari strah, nesigurnost ili slabost koju takve osobe nose u sebi. Sve im to služi kako bi sakrili i onemogućili izlazak boli, a događa se baš suprotno. Sve što smo mislili da možemo blokirati najčešće se u nepredvidivim trenucima aktivira bez ikakve kontrole. Ono čega se nesvjesno bojimo to nam se u stvarnosti ostvaruje. Živimo li tako, život nam mogu ispunjavati izazovni događaji koji su potaknuti baš emocijama koje nosimo u sebi. Kad postanemo svjesni straha možemo dozvoliti otpuštanje i oslobađanje, možemo iscijeliti ono što nas je dovelo do blokade i zatvaranja.

Zato svi vaši pokušaji da se zaštite zapravo stvaraju dodatne probleme. Blokiranje i zatvaranje samo potiče razne manipulacije, pojačava bol i izaziva strah, a sve samo kako bi se zaštitili od okruženja, bolje rečeno od života koji je »protiv vas«. Strah vas tjera da se u okolini pokažete što »ispravnijom« osobom, nerijetko se morate nadmetati s drugim ljudima, biti narcisoidni, nerazumni ili čak agresivni. Takve zaustavljene energije straha koje su nagomilane u vama stvaraju stalnu nelagodu, napetost pa čak i nadutost. Stalno možete imati osjećaj da vam sve i svi stvarju uznemirenost. Učestala uznemirenost nesvjesno potiče borbu s okruženjem i aktivira zatvaranje, a tada malo toga ide onako kako bi trebalo. U takvim nepoželjnim situacijama lako je upasti u zamku precjenjivanja događaja ispuštajući pritom iz vida važnost propuštanja negativnog emocionalnog reagiranja. Hermann Hesse rekao je da: »Zahtijevamo od života da mora imati smisla ali ga ima samo onoliko koliko mu ga mi damo.« Zato je bitno ostati emocionalno pozitivan, imati vjere u sebe i ni na trenutak ne okrenuti se prema tami. To je jako bitno, jer: »Bez emocija se tama ne može preobraziti u svjetlost, kao ni bezvoljnost u pokret.« Carl Jung

Razdoblja promjene nisu uvijek ugodna

Pokret nas potiče na promjenu, a znamo da se promjene suprotstavljaju onome što nam je poznato i navode nas da stavimo na kušnju toliko potrebnu sigurnost, ugodu i kontrolu. Odmaknemo li se od navedenog omogućujemo si tiho boraviti u svojoj nutrini kako bi prepoznali odakle »problem« dolazi. Zaustaviti rutinu nije jednostavno, ali kada se uspijemo suočiti sami sa sobom shvatimo da se ukorijenjena bol nalazi duboko u našem srcu. Tko zna od kada smo cijelu našu osobnost gradili na načinu razmišljanja, djelovanja i vjerovanja kako bismo izbjegli bol. Na žalost ili pak sreću, naša psiha funkcionira tako da potiskuje stare boli ali je zato u vječnom strahu od susreta s novom boli. Da bismo izbjegli nove boli stvaramo slojeve lažnih »zaštita«. Činimo to i kada tražimo da nas prihvate ili pak zaštite i vrednuju jer se želimo osjećati sigurno kako bi stare boli imali pod kontrolom. Zbog svega toga, već nas svakodnevni odnosi mogu povrijediti i uzrokovati neki nemir ili zabrinutost. Nagomilane nelagode direktno utječu na sve naše misli i osjećaje, a kroz naše ponašanje doslovno kontroliraju naše živote.

Rasti možemo tek kada se pozabavimo boli. Kada naučimo propuštati nelagodu tada više nećemo imati potrebe svakog se dana u svakom susretu potvrđivati. Neće nas previše uznemiravati što se događa u okruženju, lakše ćemo prihvaćati i propuštati sve što drugi ljudi govore. Samo prihvaćanjem patnje i njenim otpuštanjem oslobađamo protok energije i otvaramo vrata osobnog rasta. Doista možemo zaključiti: »Stvari se ne mijenjaju; mi se mijenjamo.« /Henry D. Thoreau/ To nas vodi zaključku da istinska duboka osobna preobrazba neizbježno traži propuštanje patnje i boli kako bismo otpustili negativne emocije i dozvolili promijeni da se dogodi.

Kakav bi vam život bio kada njime ne bi upravljala bol?

Dosta ljudi uopće ne primjećuje da koračaju svijetom ispunjeni boli koju mogu otpustiti i razriješiti, a oni nesvjesno privlače još novih boli. Ustvari, zaboravljaju da ih ništa nije moglo dodirnuti ako oni najprije nisu to (njega) dodirnuli. Recimo na primjer kada nam netko kaže nešto neugodno možemo osjetiti nesigurnost i uznemirenost želeći automatski uzvratiti udarac kako bi se zaštitili. Ustvari, nesvjesno podižemo štit kako bi se zaštitili, a činimo suprotno, jer negativnom reakcijom zatvaramo protok sve energije. Istoga trenutka u našem organizmu zvoni za uzbunu, šumi u ušima, znoje se dlanovi, a krv uz treperenje cijelog tijela udara u glavu. U toj panici nesvjesno dozvoljavamo da na scenu stupa naš zaštitnički um koji govori: »Ne moram to podnositi. Jednostavno ću otići. Ja sam u pravu. …« Zatvaramo se i bježimo jer ne možemo podnijeti bol koju osjećamo. Situaciju još više pogoršavaju misli koje ne staju cirkulirati pokušavajući stalno ispočetka objašnjavati da smo mi u pravu, a kako drugi griješe. Ako nasjednemo na taj neprekidni unutarnji monolog dozvoljavamo se zavesti vlastitom ispravnošću čime samo umnožavamo bol koja sve dublje postaje dio nas. Gomilanjem boli učvršćujemo njenu poziciju, a neprimjetno povećavamo vlastitu nemoć. Nažalost s vremenom takav uznemireni obrazac ponašanja postaje temelj našeg života koji često vodi u bolest. A ustvari prihvaćanje »dodira, situacije ili pogreške« može nas osloboditi straha i biti nam poticaj da slijedeći puta učinimo drugačije. Jer: »Greška je dio uspjeha i nikad vam neće stajati na putu prema uspjehu ako ste iz nje nešto naučili.« /Hank Aron/ Kada prihvatimo da je bol samo osjećaj nesigurnosti, povrijeđenosti ili pak neki drugi loš osjećaj, tada će nas prihvaćanje tih osjećaja otvoriti novim spoznajama i pokazati nam put kojim možemo dosegnuli vlastita ostvarenja.

Ako si ne date truda osloboditi se, tko će?

Recimo da ste zamijetili da vas je nešto duboko povrijedilo. Na primjer; «.. netko ili nitko ne primjećuje vaše kvalitete, vašu vrijednost ili pak nije zahvalan na vašem trudu…«. Ostanete li mirni i osvijestite li tu situaciju bez negativnih osjećaja, tada je moguće da će ono što ste zamijetili jednostavno samo proći ne uznemirujući vas. Ako ipak osjetite u sebi uznemirene energije biti će u redu ako ih propustite prije nego što se umnože. Ne uspijete li otpustiti negativne situacije samo ćete pojačati stare blokirane boli koje učvršćuju vaše ropstvo. Moguće je da će sve u nekom trenutku samo ubrzati vaš pad. A kada padnete, pokušajte se zahvaliti na stečenom iskustvu, bez obzira kako bolno ono bilo. Ustanite i stresite svu nelagodu sa sebe, iz pada naučite sve što možete i izdignute se iznad situacije. Kako je rekao Woody Allen: »Ne padnete li tu i tamo, znači da i ne radite nešto posebno novo.« Izdizanjem, propuštate i oslobađate protok energije, vi radite dobro sebi.

Donesete li takvu odluku i korjenito promijenite ponašanje otvoriti ćete se novim mogućnostima i automatski se osloboditi starih blokiranih energija. Oslobođene energije ruše stare pretpostavke i moćne nesvjesne obrasce koji su vas prisiljavali na savršenstvo i borbu. Kada otpustimo jedno i drugo, odnosno kada prihvatimo da u životu možemo sudjelovati ali da ga ne možemo kontrolirati, tada se život neočekivano mijenja i to je njegova ljepota. To je promjena koja obnavlja vlastitu snagu i potiče rast. Ljepota je u spoznaji da sve ono što vas je nekada zadržavalo u napredovanju sada može postati moćna sila koja vas uzdiže. Tada možete uočiti i neke nove ili bolje ishode.

Otpuštanje je oslobođenje

Paničnom umu to nije jednostavno, ali onog trena kada ste spremni pustiti sve, možete biti slobodni. Promjena ponašanja može vam pomoći da ostanete prisutni upravo na mjestu napetosti i boli, čak možete pronaći snage zaći još malo dublje. Moguće je da će se pojaviti neizmjeran otpor prema tom suočavanju i sve u vama može se buniti protiv toga, ali bez obzira na sve i dalje se opuštajte. Ostanite mirni i dišite dublje, sve polaganije i tiše. Opustite ramena, srce i cijelo tijelo. Opuštanje i meditacija oslobađaju vas svake napetosti i dozvoljavaju otpuštanje. Sada osjećate snagu da propustite sve što dolazi kako bi samo prošlo kroz vas. To su samo vaši osjećaji. Promatrajte ih kao energiju kojoj dozvoljavate da ode, da teče dalje bez zaustavljanja. Dišete li i opuštate se, nelagoda će samo proći kroz vas.

Mudri ljudi ne robuju strahu i boli. Dopuštaju svijetu da bude ono što jest, ali ga se ne plaše. Svjesni su da se svakog dana događa toliko toga što ih može uznemiriti, zato osvještavaju različite frustracije, bijes, ljubomoru, zavist, zamjeranje, stid i druge uznemirujuće emocije. Spremni su uhvatiti vrijeme i dati si truda kako bi promotrili i otpustili takve osjećaje. Znaju da je teškoća samo isprika koju život nikada ne prihvaća. Mudri ljudi znaju da žele li biti slobodni moraju prestati mijenjati svijet oko sebe, a prihvatiti se vlastite preobrazbe.

Trenutak kada ćete to i i sami moći prihvatiti više vam neće smetati što bol prolazi kroz vas. Tada ćete znati da najgore što se može dogoditi je da nelagoda iz okruženja pokrene izlazak skrivenih boli i patnje, a njima je ionako mjesto izvan vas. Kada vlastitu energiju učinite protočnom nećete se plašiti sebe i tada vam vanjski svijet više nikada neće smetati. Prihvaćanje boli pokreće otpuštanje i zapravo je cijena slobode. Propuštanje vam omogućuje da kroz život koračate življe nego ikad prije. Onog trenutka kada ste spremni platiti tu cijenu, više se nećete plašiti boli i biti ćete u stanju prihvaćati životne situacije kao izazove koji mogu pogurati vaš osobni rast. Moguće je doći do spoznaje da je u pozadini svakog straha ocean ljubavi. Snaga ljubavi može hraniti vaše srce iz dubina i održavati vas beskrajno protočnima, a tada će vašim životom dominirati ljubav i mir.

»Većina toga što kažemo i učinimo nebitna je. Ako uspiješ to izbaciti, imat ćeš više vremena i duševnog mira. U svakom se trenu zapitaj: Je li ovo nužno? Ali moramo izbaciti i nepotrebne pretpostavke, kako bismo izbacili i nepotrebne postupke koji iz njih slijede.« /Marko Aurelije/