Naše osobno bioenergetsko računalo

lip 17, 2020

Kada misli i ideje pretvaramo u vizualizacije i skice, a potom u riječi i naposljetku oblikujemo u materiju, bavimo se procesom stvaranja. A za to je potrebno more poticajne bioenergije koja prolaziti kroz cijelo tijelo (koje je naš hardware) koko bi pokrenula programsku podršku naših ideja (naš sofware), ostvarujući na taj način zamišljeno.

Svima nam je danas bliska računalna terminologija i jako dobro nam je poznato da programi koji su napisani pred desetak ili više godina danas smatramo zastarjelima, a neki su potpuno beskorisni. Potpuno je isto i s našim programima koje smo usvojili još u djetinjstvu ili smo ih davno napisali, a nismo ih nikada reprogramirali. Izazov je pronaći takve zastarjele programske kodove i reprogramirati njihov sadržaj kako bi otklonili greške (bugove). Zbog takvih programskih kodova zastaje ili nestaje bioenergija u našem energetskom polju zbog čega je teško ostvariti ideje i zamisli. U računalnoj analogiji uzimamo zdravo za gotovo da imamo energiju koja sve to pokreće i svjesni smo da bez nje ništa ne funkcionira. Najsloženije računalo s beskrajnim megabajtima beskorisno je bez novih programskih kodova i električne energije. Računalo i programe može aktivirati jedino energija koja ulazi u sustav. Isto funkcionira i u složenom sustavu našeg tijela. Zbog lošeg protoka bioenergije u tijelu se aktiviraju signali uzbune ili bolesti, a bez bioenergije tijelo ne živi.

Briga o zdravom bioenergetskom sustavu i ažuriranje programa u našem mentalnom sustavu jako je bitan trenutak koji iziskuje pokretanje psihičke struje cijelog tijela. Za takav pothvat potrebna su znanja, ustrajan i strpljiv rad u savladavanju poteškoća. Nije jednostavno mijenjati stare programe (najbolje to znaju programeri), ali njihova promjena je neophodna za zdravo funkcioniranje našeg energetskog polja, a potom i cijelog tijela. Ako znamo, a znamo da se naša ljudska tijela u većoj mjeri protežu u visinu, tada znamo da su i naši glavni energetski tokovi okomito posloženi. Samo se suptilnije struje kreću u drugim smjerovima. Tim znanjima osvještavamo prisutnost dva pola od kojih je jedan, tjelesni, usredotočen na zemlju s kojom ulazimo u vezu preko svojih nogu. Drugi pol je pol svijesti, koji doživljavamo umom. Ono što pokreće ta dva pola je strujanje bioenergije u energetskom polju (kabel uključen u struju), koju doživljavamo kao svoju životnu silu. Ona je dobra ako je dobar dotok i protok, a najjednostavnije ju je obnavljati putem čestog kontakta sa zemljom. »Biti uzemljen znači biti povezan sa svojim emocijama – električnim strujama, s valovima svojih potreba i s predodžbama te ritmovima postupka koji čine naše tjelesno – psihičke procese: s ritmovima čovjeka i prirodnoga temelja.« /Stanley Keleman/ Znači, dobro povezivanje sa nama samima manifestira se u spoznaji vlastitih emocija, osjetu i osjećaju, u djelovanju kao i u zdravom materijalnom svijetu oko nas. Dobar bioenergetski protok omogućuje nam povezanost s okruženjem zbog čega se osjećamo sigurno, živo i usredotočeno u sebi kao i u spoznaji svega oko sebe. S druge strane, svjesnost prisutnosti svijesti u sadašnjem trenutku veliki je izazov jer je svijest neuhvatljiva i nevidljiva. Svjesnost je bioenergija upakirana u naše unutarnje razumijevanje, pamćenje, naše snove i vjerovanja. Svijest ujedno organizira naše osjetilne informacije i sortira programe. Kada se svjesnost prožima kroz tijelo potiče dinamičan protok bioenergije i na taj način i duhovno područje postaje utjelovljeno, odnosno, opipljivo i korisno. Time zapravo usklađujemo svoje unutarnje titraje sa zdravim frekvencijama svemira. Svijest se može očitovati samo kroz utjelovljenje, odnosno, struja bioenergije mora sustavno prolaziti kroz cijelo tijelo kako bi konstantno održavala aktivnim životno važne programe.

Međutim, mnogi životni problemi proizlaze iz previše ili premalo nečega. Stoga nije ni čudo da život provodimo u potrazi za ravnotežom. Bez ravnoteže se ne možemo osloboditi, ne možemo rasti i širiti se. Postajemo zaglavljeni u strahu od nedostataka ili robujemo monotonim navikama, a naša je svijest uspavana i besciljna. Nemamo energije pa postajemo nesvjesni sanjari koje nose vjetrovi stihije i slučajnosti. Sanjari koji nisu sposobni sletjeti i uhvatiti se za jednu ideju i pokrenuti je ili dovršiti započeto. Nažalost, bez ravnoteže, obje su struje pod utjecajem negativnih iskustava. Fizička bol, traume iz djetinjstva, društveno programiranje, nepoticajno okruženje ili pak ego aktivnosti koje ne podržavaju naš razvoj, sve nas to odvaja od našeg tla. Ne stojimo na zdravim nogama, a samim time smo odvojeni od iscjeljujuće bioenergije koja nas obnavlja odozdo. Iscjeljujuća bioenergija omogućuje nam sjedinjenje koje otvara neograničene mogućnosti.

Srećom, informacije i iskustva pohranjeni su u tjelesnim i u mentalnim stanjima našeg biopolja. Kada je jedna strana nedostupna, često je moguće pristupiti drugoj. Dodirom tijela može se pokrenuti bioenergija koja aktivira zaboravljene programe sjećanja koja je naš um namjerno duboko potisnuo u podsvijest. Na taj način tjelesnim dodirom osvještavamo potisnuta stanja i bioenergija može ponovno nesmetano teći balansirajući životnim mogućnostima. Isto tako osjet i životna sila može se vratiti u tijelo usredotočenjem na određeni mentalni programski sadržaj, neki san, slučajni tekst, poticajni razgovor ili prijateljski susret. Bioenergija je ta koja omogućuje povezivanje uma i tijela i jedino je tada moguće doživjeti iscjeljenje. Ipak, nije dovoljno samo znati i shvatiti treba djelovati, ali isto tako nije dovoljno samo pokrenuti bioenergiju bez razumijevanja. Integracija tih stanja potiče promjene kojima težimo.

Integracija nas potiče na spoznaju da možemo uzeti svoj život u svoje ruke, možemo resetirati programe, otpustiti prošlost, dopustiti čaroliji da nas povede u neizvjesnost ostvarivanja naših zamisli. Ipak, dosezanje ponovne stabilnosti i integriranje naših polariteta podrazumijeva razumijevanje i usklađivanje s prirodnim načelima. Učenje primjene tih načela na svjestan i kreativan način može nas gurnuti iz zone udobnosti, ali može nam obnoviti bioenergetski tok i važan je korak na putu ostvarenja naših ideja. I doista: »Nije bitno koliko sporo napredujete dokle god ne odustanete.« /Konfucije/ Zato, ne odustajte i nemojte se truditi da svakome ugodite, zanemarite neuspjehe i samo uporno radite dalje. Sviđa mi se izreka, koju ne znam tko je izrekao, a glasi: »Doista je teško dati recept za uspjeh, ali svima nam je poznata formula neuspjeha, a to je nastojanje da se svakome ugodi. » Zanimljiva mi je i spoznaja da su zdravi, uspješni i zadovoljni ljudi naučili programirati svoja sretna emocionalna stanja i samim time, kreativnije su uključeni u proces stvaranja.

»Kreativna vizualizacija je čarolija u najistinskijem i najuzvišenijem smislu te riječi. Obuhvaća razumijevanje i usklađivanje s prirodnim načelima koja upravljaju funkcioniranjem našeg univerzuma, te učenje primjene tih načela na krajnje svjestan i kreativan način.« /Shakti Gawain/