Molitvom obnavljamo energiju

pro 18, 2020

Znanstvena istraživanja potvrđuju postojanje čuda do kojih dolazi uslijed promjena u svijesti putem vjerovanja, molitve ili neke druge duhovne prakse. Molitva je jedan od najmoćnijih oblika u koji možemo upakirati namjeru, ojačati senzibilitet i prepoznati mudrost našeg duha kako bismo obnovljenom energijom iscijelili i uravnotežili životno putovanje.

Sve prastare knjige koje se bave evolucijom ljudskog bića svjedoče da je naš prvi i najvažniji zadatak kojeg moramo savladati upravo harmonija i ravnoteža energije unutar sebe. Jer, »Čovjek je duhovno biće. Taj duh unapređuje dobro. Taj duh umanjuje zlo.« izrekao je Winston Churchill. Samo usklađeno biće može imati dovoljno snage da prepozna i djeluje iz pozicije izbora, a ne instinkta i naglih odluka. Stoga je ohrabrujuća spoznaja da se iskrenom molitvom povezujemo sa svojim duhom i možemo umanjiti zlo, bez obzira gdje smo ovoga trenutka sa svojim životom. To je veliko olakšanje ali i poticaj da molitvom prihvatimo sebe, svoju ranjivost i čovječnost kako bi prihvatiti i tuđu. Neophodno je strpljenje i vjera u sebe kako bi prepoznali ono što je za naše dobro. »Bože, podari mi strpljivost da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim stvari koje je potrebno promijeniti i mudrosti da razlikujem to dvoje.« /Reinholda Niebuhra/ Naša hrabrost da djelujemo pogrešno ili ispravno u uzajamnom je odnosu s beskonačnim mogućnostima kvantnog svijeta. Prihvaćanje odgovornosti vlastitog izbora utječe na ponašanje u svakoj stanici našeg tijela, utječe na energiju našeg energetskog polja i na cjelokupni naš život.

Negativnim djelovanjem stvaramo bolna iskustva i gubimo tlo pod nogama. Tu patnja tek započinje, a nastavlja se otežanim kucanjem i zatvaranjem vlastitog srca. Blokiranjem remetimo tjelesne i mentalne funkcije, prestajemo sanjati, nesigurni smo, a nesigurnost rađa slijepu egocentričnost. Nastavimo li djelovati dalje po takvom nahođenju stvaramo neuspjehe i gubimo komadić po komadić sebe. Iako F.M. Dostojevski kaže: »Patnja i bol su uvijek neophodni – jer od njih svijest postaje šira, a srce veće.« Ipak, ta mobilizacija ima svoju cijenu. To je najčešće slabljenje imunološkog sustava, probave i reproduktivnih sposobnosti, a to znači gubitak životne ravnoteže. Zabrinutost je prirodna reakcija takvog stanja, ali ne i rješenje. Biblijski psalmist prije tri tisuće godina zapitao je: »Tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?« Znamo da to ne može nitko, ipak, toliko je prisutna da je upravo nevjerojatno kako zaboravljamo na njenu nedjelotvornost.

Pozitiva djelovanja bude pozitivne osjećaje i zdravu energiju koja omogućuje srčanu koherenciju i otvaranje srca, više povjerenja u sebe i stabilniju tjelesnu, duhovnu i mentalnu energiju. Nevjerojatna su neka od znanstvenih istraživanja koja pokazuju kako vedar duh ali i duhovne prakse mogu sedmerostruko smanjiti smrtnost. U jednom takvom istraživanju (provedenom na Sveučilištu Wisconsin u Madison), kod ispitanika koji su prakticirali naučene tehnike opraštanja utvrđen je značajan porast dotoka krvi u njihove srčane mišiće. U istom istraživanju uočeno je da meditacija djeluje na značajan porast razina raznih antitijela i krvnih zrnaca, povećava sposobnost tijela da se odupre bolestima i djelovanju stresa kao i na raznorazne druge aspekte njihova života. Dokazano je da meditacija snižava krvni pritisak i poboljšava srčani ritam u mirovanju, smanjuje opasnost od moždanog udara, bolesti srca i raka, ublažava kroničnu bol, smanjuje tjeskobu i depresiju te ima blagotvorno djelovanje kod mnogih drugih bolesti. Rezultati istraživanja molitve jednako su dojmljivi. /C. Dawson, Genij u vašim genima/

Molitva je namjera koja gomilu mogućnosti prisutnih u valu mogućnosti može srušiti u smjeru određene vjerojatnosti. Takve kvantne pojave nisu ograničene geografijom ili poviješću. Einstein je rekao: »Distinkcija prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nije ništa drugo nego tvrdoglavo ustrajna iluzija.« Tako i molitva zagovora kao izrečena namjera djeluje na udaljenostima i neovisno o vremenu može dovesti do ozdravljenja.

Jedan takav primjer utjecaja molitve kroz vrijeme dolazi iz istraživanja koje je 2001. godine objavljeno u časopisu British Medical Journal. Naime u Izraelu je profesor Leonard Leibovici uzeo hrpu bolničkih povijesti bolesti i nasumično je podijelio na dvije manje hrpe. Svi pacijenti u tim slučajevima bili su primljeni zbog trovanja krvi. Za pacijente čija su imena bila u jednoj hrpi se molilo, a za druge nije. Kasnija analiza pokazala je da je skupina za koju se molilo imala manju učestalost povišene temperature, kraća vremena provedena u bolnici i nižu stopu smrtnosti. Takvi rezultati bili bi uobičajeni za istraživanja molitve i ne bi iznenadili većinu znanstvenika da pacijenti za koje se molilo nisu bili otpušteni iz bolnice deset godina prije. Izgleda da iscjeljujuća moć svijesti i namjere ne ovisi ni o vremenu ni o prostoru. /C. Dawson, Genij u vašim genima/ Molitva, očito, može djelovati retroaktivno kao i preko velikih udaljenosti. Iz navedenog očito može biti istinito da: »Nikada nije prekasno imati sretno djetinjstvo!« Ako je tako, možda možemo sada sami popraviti svoje djetinjstvo. Zašto ne isprobati navedeno?

Danas i liječnici počinju shvaćati da postoje čudesni iscjeljujući efekti do kojih dolazi uslijed promjena u svijesti kao što su vjerovanje, meditacija, molitva ili neke druge duhovne prakse. Medicinska struka sve više zapaža koliko je molitva djelotvorna kao medicinska intervencija. Po nekim istraživanjima čak dvije trećine liječnika je izjavilo da potiču svoje pacijente da se mole, bilo zato što smatraju da je to psihološki korisno ili zato što vjeruju da bi Bog mogao odgovoriti na te molitve. Ili iz oba razloga. Nadalje polovica je izjavila da potiču svoje pacijente da se drugi za njih mole. Polovica ih je rekla da se mole za sve svoje pacijente zajedno, a gotovo šezdeset posto ih je reklo da se mole za pojedinačne pacijente. U prosjeku pedeset pet posto liječnika je izjavilo da je vidjelo čudesne oporavke pacijenata, a trećina ili više njih, da su vidjeli čudesne oporavke i to čak i kada je u toj skupini postotak liječnika koji su se molili za pacijente bio daleko ispod jedne trećine. Između pedeset i osamdeset posto liječnika, čak i oni slabe vjere, vjeruju da se čuda i danas događaju. /C. Dawson, Genij u vašim genima/ Iz ovih i mnogih drugih istraživanja zaključuje se da postoji dobar razlog za njihovu uvjerenost.

Mnoga iznenađenja danas primjećujemo i u eksperimentima koji mjere interakciju naše svijesti s materijom. Pokazuju nam da su mnogi od linearnih, uzročno-posljedičnih odnosa na kojima se zasniva naša percepcija u stvari konstrukcija našeg mozga, a ne način na koji svijet zapravo funkcionira. Namjera pak ima mjerljivo fizičko djelovanje na materiju i to sve do subatomske razine. /dr.sci. Dean Radin/

Zato namjera upakirana u molitvu može postići ravnotežu tijela, uma i duha. Može obnoviti energiju te steći dublje razumijevanje svih situacija pa i imati veću kontrolu nad onim što nam se događa. Ali i osvijestiti ono što sami sebi činimo sada. Zato je poticajna izreka sv. Franje Asiškog: »Počni s onim što je nužno, nastavi s onim što je moguće, uskoro ćeš činiti nemoguće.«

Sve navedeno ukazuje na to koliko je nužno da vam umovi budu stalno otvoreni za konstantne promijene kako biste djelovanjem stigli do čudesnih obnavljanja. Namjerom upakiranom u molitvu možete ojačati senzibilitet i prepoznati mudrost vašeg duha, možete obnoviti vlastitu energiju i primaknuti se duhovnoj i intelektualnoj povezanosti, nadilaženju ega, dozrijevanju, potpunosti i iscjeljenju. Iscjeljivanjem sebe sada, vi sudjelujete u iscjeljivanju svijeta oko sebe.

»Moramo spoznati da smo duhovna bića s dušom koja egzistiraju u duhovnom svijetu, kao i materijalna bića s tijelom i mozgom koji egzistira u materijalnom svijetu.« /dobitnik Nobelove nagrade Sir John Eccles/