Misterij ljubavi i njen doprinos zdravijem i sretnijem životu

velj 12, 20200 comments

Zahvaljujući dosljednosti trenutka, svijest nalazi smisao; zahvaljujući promjeni, nalazi stimulaciju i širenje. Velika je snaga ponekad potrebna prepustiti se promjeni. Jednostavno teći, kretati se, osjećati i popuštati. Promjena i kretanje stimuliraju svijest i pobuđuju osjećaje koji teku kroz tijelo. Na tjelesnoj razini promjena i kretanje mogu nas doslovno podići sa stražnjice i proširiti u svijet.

Podigni svoju »guzu« i pokreni se, moja je česta naredba, jer znam da na taj način možete proširiti svoje vidno polje i preuzeti nove informacije. A isto tako kretanje je od iznimne važnosti za tijelo. Njime gradimo mišićnu strukturu, pojačavamo cirkulaciju, stimuliramo živčani sustav, poboljšavamo fleksibilnost i živost tijela. Stoga, kretanje pojačava protok i stvara užitak preplavljujući cijelo tijelo emocijama. Pojačani emocionalni osjet pripomaže uspostavi unutarnje ravnoteže. Tako nas balansiranje uma, duha i tijela vodi do vlastitog središta iz kojega možemo voljeti. Kroz ljubav uspostavljamo odnose, a odnosi nastavljaju istraživati i usklađivati međusobne unutrašnjosti kako bi se mogli svjesno prožeti sa svijetom kojemu pripadamo. Ursula K.La. Guin kaže: »Ljubav nije nepomična, poput kamena; potrebo ju je načiniti, kao kruh; neprestano preuređivati, nadopunjavati.«

Kada se stalno uređuje ljubav topi krute stavove, mijenja psihičku strukturu i potiče nas na upoznavanje s nama samima. Prihvaćanjem sebe, prihvaćamo svoju istinu, a tek tada možemo imati hrabrosti izraziti je. Velika je promjena posegnuti u sebe i osvijetliti vlastite skrivene dubine, pronaći darove i podijeliti ih s voljenom osobom. Ali ako to ne učinimo, odbačeni dijelovi naše osobnosti mogu nesvjesno izroniti u svijest i odbaciti ljubav. Znamo da ljubav donosi duboko buđenje, a isto tako njezin gubitak rađa dubokim očajem. Zato nas nedostatak ljubavi baca u prošlost i najčešće nas uvodi u stanje ranjivosti u kojem naše potrebe i pitanja kao i obrasci i procesi ponovno izranjaju na površinu. Život nas prisiljava da se suočimo s boli kako bi se ponovno mogli iscijeliti i dalje mijenjati. Kako kaže Carl G. Jung: »Ljubav je dinamizam koji krajnje pouzdano rasvjetljuje nesvjesno.« Stoga, prisutnost i gubitak ljubavi prisiljava nas preispitati sebe u novome svjetlu. A to bi značilo uči u vlastito srce i svjesno samopromišljati o sebi, o svojim motivima, postupcima, ciljevima, nadama ali i strahovima. Svjesno samopromišljanje omogućuje nam povezati naše razbijene psihičke dijelove, ustanoviti kako se oni odnose jedni prema drugima te pronaći način kako ih ujedinili u cjelinu. Bitno je znati da naši odnosi s drugima odražavaju naš odnos s nama samima, odnosno kažu da zdrava ljubav prema sebi temelj je zdrave ljubavi prema drugima. Međusobna zdrava ljubav pak pojačava obostrani doživljaj zajedništva osvješćujući i prihvaćajući pojedine posebnosti, osobnosti i svrhe. Samo ljubav može sjediniti ljudska bića kroz združivanje onoga što je najdublje u njima.

»Ljubav jednog ljudskog bića prema drugom vjerojatno je najteži zadatak koji nam je povjeren, konačni zadatak, završni ispit i dokaz, posao za koji su svi drugi poslovi tek priprema.« /Rainer Maria Rilke/